Podignete li pogled prema Biokovu s Makarske rivijere, prvo ćete ugledati ogromnu stijenu. Čini se da se planina uzdiže gotovo točno iza obalnih gradova. Ali između stijena, na kamenitim visoravnima i u malim dolinama postoji svijet koji mnogi izletnici nikad ne upoznaju.
Još uvijek ih ima gore: stare kamene kuće, male pastirske kolibe, napuštena gospodarstva i cijela naselja koja priroda polako obnavlja. Neke kuće još uvijek imaju krovove, dok su u drugima ostali samo zidovi. Između su stari bazeni, bunari, suhozidi i uske staze.
Ovo nisu obične ruševine. Ove građevine pričaju priču o tome kako se nekada živjelo, radilo i preživljavalo na Biokovu. Davno prije nego što je Rivijera postala poznato odredište za odmor, planina je bila važan dio egzistencije ljudi na obali.
A ponekad tek gore shvatiš koliko je povijesti u ovom krajoliku.
Biokovo nije bilo samo planina - bilo je radno mjesto
Danas mnogi posjetitelji Biokovo povezuju s planinarenjem, vidikovcima i šetnicama. Planina je nekada imala sasvim drugo značenje.
Za Makarčane, Podgorce, Tučepljane i okolna naselja Biokovo je stoljećima bilo mjesto gdje se dobivala hrana i zbrinjavalo životinje. Poljoprivreda se bavila u malim plodnim dolinama između krša. Uzgajali su se krumpir i žitarice, životinje su izvođene na pašnjake, a voda se skupljala u čatrnjama i prirodnim bazenima.
Posebno je bilo važno stočarstvo.
Početkom 20. stoljeća, prema podacima iz Parka prirode, na Biokovu je boravilo više od 600 pastira i čobanica. Mnogi od njih došli su iz primorskih mjesta, posebice Podgore i Tučepa. Tijekom sušne sezone životinje su dovođene na više planinske pašnjake.
U tu svrhu stvorena su sezonska naselja. Ljudi tamo nisu nužno živjeli tijekom cijele godine, već su slijedili ritam godišnjih doba i poljoprivrede.
To također objašnjava zašto sada možete pronaći cijele skupine kamenih kuća na nekim mjestima na planini, iako nigdje nema većeg grada.
Podglogovik: An napušteno selo izuzetne povijesti
Jedno od najzanimljivijih mjesta je Podglogovik. Nekadašnje pastirsko naselje nalazi se na području Biokova i smatra se jednim od najvećih i najočuvanijih povijesnih sezonskih stočarskih naselja na planini.
Ovdje još uvijek možete vidjeti kako je organizirano takvo planinsko selo. Tu su bile jednostavne stambene zgrade, gospodarske zgrade, bazeni, bunari, cisterne i gumna. Male poljoprivredne površine između kamenitih padina bile su osobito vrijedne za ljude.
Svako je mjesto imalo svoju funkciju. Zgrade nisu bile zamišljene kao kuće za odmor ili kao romantična skloništa u planinama. Bili su dio dobro osmišljenog sustava koji je ljudima omogućio život na planini.
U jednostavnim kućama ljudi i životinje ponekad su živjeli pod istim krovom. To je bilo praktično i nudilo je zaštitu od vremenskih prilika. Zidovi su bili napravljeni od kamena koji je bio dostupan na lokalnoj razini. Građevine su se uklopile u krajolik umjesto da ga mijenjaju.
Propadanjem tradicionalnog stočarstva ova su naselja postupno gubila svoju funkciju. Tijekom 20. stoljeća mnogi od njih su napušteni.
Danas je Podglogovik nijemi svjedok tog prošlog načina života.
Život pastira: Težak rad, malo udobnosti i jaka zajednica
Život na Biokovu ne treba zamišljati previše romantično.
Nije bilo modernih cesta, supermarketa ni udobnih kuća. Vodu je trebalo prikupljati i pažljivo koristiti. Hrana je bila jednostavna. Ljudi su ovisili o svojim životinjama, svojim usjevima i poznavanju prirode.
Prehrana često sastojao se od kupusa, palente i. Bilo je povremeno mesa i mlijeka. Život je bio fizički zahtjevan i jako ovisan o vremenskim uvjetima.
Posebno je zanimljiva povijesna činjenica: prema parku prirode, otprilike dvostruko više žena nego muškaraca radilo je kao pastiri, dok su muškarci često radili u poljima u dolinama.
A ipak, život se nije sastojao samo od rada.
Nakon dugog vremena, tijekom dana, pastiri su se sastajali oko vatre. Priče o vilama i vukodlacima također su bile dio usmene tradicije.
Kad hodate kroz ostatke takvih naselja, teško da možete zamisliti ove večeri: zidovi su ostali, glasovi su nestali.
